KORČULA (03.12.2022.)
ČIN 1. – TROLOVI I ŽALGIRIS
U svakoj dobroj predstavi postoje glavni junaci, mrski neprijatelji i mračno okruženje. U ovoj su pozitivci bili uglavnom maloljetni superheroji u narančastim kostimima. U zelenim su bili strašni Orci i Trolovi koji su sjekirama i mračnom magijom sjekli i rušili sve ispred sebe, dok su se iz Zelene šume prijeteći s tribina nadvijale gole, sive grane s ciljem da zaplaše, a možda i otmu ponekog dobrog narančastog superheroja. Šteta što mi nismo bili ti superheroji, ali stvarno smo igrali sa možda najmlađum postavom dosad. Ni Korčulani nisu Orci i Trolovi nego naši stari i najdraži sportski prijatelji koji su nas toplo dočekali, a na kraju i vozili na trajekt u privatnom aranžmanu. Što tek reći za publiku koja je pljeskom ispratila i neke naše dobre poteze. Korčula kao i uvijek, gostovanje na koje idemo s guštom.
ČIN 2. – BOJNO POLJE
U pozadini svega bitnog igrala se i utakmica. Braća Vučićević, Šanje, Miloslavić, Koncul, Vuletić i Marjanović protiv neusporedivo iskusnije i masivnije domaće sedmorke. Po očekivanju u obrani nije išlo, ali zato je napad bio dosta sterilan. Bilježimo krasan gol Kristovića s desnog krila, dobru Šanjinu igru, ali i neočekivano loš protok lopte na krila. U drugom poluvremenu igrali smo za nijansu lošije. Previše forsiranja vanjskog šuta i premalo lopte na krila koja su nam u zadnjim utakmicama daleko najraspoloženija za igru. Ovaj put izostala je i golmanska podrška, tek u završnoj fazi utakmice se uključio Šimunović s nekoliko obrana. Veseli tri gola ponajmlađeg Ivana Kristovića (iako je upisano Đuroviću), opet dobra igra Marjanovića ovaj put nagrađena jednim golom (upisanim Mariu Vučićeviću 🙂 ). Velika borba Koncula i Kristića na crti, puno minuta za Đurovića, a jedva čekamo da se priključi još nekoliko mlađih i uz Matea, Vuleta i Tonija (sad već rutineri sa svojih 18) polako počnu preuzimat glavne uloge.
ČIN 3. – FAIRFAX & CARSTAIRS
Ako od predstave idemo napravit komediju, onda ubacimo dva padobranca koja su tu zalutala, pala s neba poput naslovnih padobranaca iz serije Allo Allo. Sudački par Srdanović – Maloča koji je uspio od ove prijateljske utakmice i ugodnog izleta napravit lakrdiju. Sudački par koji se muči s osnovama rukometa i junački se uvijek priklanja na stranu jačeg. Sudački par koji nas tjera na psihološke pripreme čim vidimo da nam je dodijeljen, a to je iznimno često. Sudile su očajno u Trogiru, branile premijerligaša Mehaniku od potencijalnog ispadanja iz kupa (a bili smo tako blizu senzaciji), u Vodicama isprovocirale obje klupe i nasmijale publiku sastavljenu dijelom od bivših igrača, a za ovo na Korčuli nemamo riječi. Ni kompasom ne bi pronašle pravi put. Dojam je da su u prosjeku imale jednu grešku po napadu. Da ne ispadne da je domaćin uzeo bodove zbog sutkinja, apsolutno NE. Pobjeda Korčule je čista ko suza. Da ne ispadne da griješe samo na našu štetu, opet NE. Jednostavno idu iz greške u grešku. A dio odgovornosti za, ne stagniranje, nego nazadovanje ovog para snosi i delegat koji je uglavnom u paru s njima jer im ne ukazuje na greške. Strašno je da na utakmici koja je riješena u 15. minuti igrači umjesto da misle na igru vode s njima rasprave. Nema opravdanja za Šanju koji je imo vulgarni ispad krajem poluvremena, ali je riječ o kontinuiranom gomilanju frustracija dijeljenjem nepravde, neznanja i beskonačnog nedostatka ikakvog osjećaja za rukomet ovog sudačkog para. A koliko nam često sude čudimo se da toga nije bilo i prije. Jedino nas zanima kako su prošle sudački ispit.

Hvala Korčulanima i veselimo se uzvratu na proljeće.